Završno obraćanje: Različitosti naroda, jezika, kultura su povijesna datost i treba ih priznavati

Završno obraćanje: Različitosti naroda, jezika, kultura su povijesna datost i treba ih priznavati

17.03.2022 18:15:13

874

874

17.03.2022 18:15:13

Međunarodnu znanstveno stručnu konferenciju Untying the knot – Bosnia and Herzegovina on the path towards EU and NATO membership zaključio je predsjednik Hrvatske akademije za znanosti u umjetnost u Bosni i Hercegovini akademik Mladen Bevanda, čije obraćanje prenosimo u cijelosti: 

U ime HAZU BiH i osobno s osobitom radošću i na srdačan način pozdravljam sve u ovom lijepom ambijentu. Pripala mi je i ove godine ugodna dužnost i čast dati završno slovo na svršetku ove uspješno organizirane međunarodne konferencije, pa iskazujem čestitku i odajem priznanje organizatorima za trud i zasluge za plodan rad za pravi pothvat, što je danas prava rijetkost.

Dopustite mi na samom početku predočiti dvije crtice, tri, činjenice, objekcije.

Hrvati su u dva minula desetljeća uložili veliki napor, u traženju, otkrivanju, pronalaženju konstruktivnih poticajnih prijedloga kako bi pridonijeli da BiH stekne stabilnost, funkcionalnost, sigurnost, da bude zaista domovina svih konstitutivnih ravnopravnih naroda i građana i što prije postane članicom euroatlantskih integracija. U toj plemenitoj namjeri održano je mnogo znanstvenih, stručnih skupova, napisano je dvadesetak kapitalnih djela istaknutih znanstvenika, eksperata, toliko lucidnih komentara, elaboracija u časopisima, u tisku. Sve su konferencije u Neumu pet, kao i drugi skupovi, otvorene, javne, dostupne svima. S druge strane, Hrvate se, putem medija, službenih izvješća i slično, najviše i sustavno ocrnjivalo i optuživalo, demagoškim, ideološkim, politikantskim frazama za navodnu podjelu BiH, čak za separatizam, izloženi su političkim pritiscima, neutemeljenim klevetama, neistinama. A ovako zahtjevne konferencije i skupove mogu organizirati samo iskreni domoljubi, odgovorni ljudi kojima je itekako stalo do napretka i europskog puta svoje domovine BiH, ali nikako ovako uređene. Poslanje znanstvenika, intelektualaca je biti kritičan. Ne smiju zatvarati oči pred nepravdom, obmanama, samovolji, bezakonju. Nerado, ali sine ira et studio mora se reći: mnogi su se međunarodni dužnosnici, posebno pojedini visoki predstavnici, teško ogriješili o BiH. Kršili su načela, Ustav, zakon, međunarodne konvencije, živu stvarnost, slovo i duh BiH. Postavljali su se iznad Ustava, zakona i suda. Božica Justicia za njih nije personifikacija pravednosti, bili su skloniji Pitiji iz Delfija. Dayton proglase dogmom, gotovo svetinjom, a onda ga prekrajaju kako hoće. Postavljeni su uspostavljeni mir, suradnju, povjerenje među narodima, objektivno tumačiti Daytonske odredbe, a vidljivo je u kakvu je svekoliku krizu dovedena BiH samovoljom i nezakonjem. Mjesto europeizacije BiH poprimili su balkansko ponašanje. Nisu se držali univerzalnih načela: Amicus Plato sed magis amica veritas, i Clara pacti, boni amici. I ovaj primjer kazuje nitko ne može biti iznad ustava i zakona, nužan je nadzor rada svake ustanove i odgovornih dužnosnika. Ako su Visoki predstavnici potrebni neka budu što dalje od BiH, na primjer u Parizu, Bruxellesu, Genevi i sl.

Pisanje i govorenje o nužnosti izmjene zlosretnog Izbornog zakona izaziva gorak okus, osjećaj gorčine. Postojeće neodrživo stanje vrijeđa dostojanstvo hrvatskoga naroda jer se mora dokazivati i ono što je protiv zdrava razuma. Nepravda je tako evidentna. Ovakva je praksa nezamisliva i nevjerojatna u europskim demokratskim društvima. Temeljno je, bitno i zakonito pravo svakog naroda na legalan način birati svoje legitimne predstavnike na svim razinama zakonodavne i izvršne vlasti. To je civilizacijska tečevina koja se ne dovodi u pitanje. Hrvati su lišeni ovih temeljnih ljudskih i kolektivnih prava pa uporno traže pravdu, zapravo prava koja imaju druga dva konstitutivna naroda. Glasoviti I. Kant je rekao: „Nikada i ništa ne izaziva pobunu više od nepravde“. Po Platonu i Aristotelu cilj države jest: ostvarenje pravednosti. Temeljne europske vrijednosti su: pravda, istina, sloboda, ali ne samo kao proklamacije i ne parole, nego na djelo, u konkretnoj zbilji, u svakodnevnom životu. Puna su usta ovih vrijednosti, a u stvarnosti ovdje ih je sve manje. Stari su Latini zato isticali: Res, res, non verba – djela, a ne samo riječi.

U BiH se, međutim, inatljivo, na prkosan način iznalaze tobožnji razlozi kako bi se opravdale već davno pročitane namjere tkz. građanske Bosne. I oni lakovjerni, naivni prozreli su, uvidjeli demagošku i sofističku lukavštinu tkz. građanske politike, koja je protivna ustavu, zakonu, povijesti, slovu u duhu BiH i njenoj stvarnosti. Ne samo Europa, nego se gotovo cijeli svijet odlikuje raznovrsnošću, različitošću, izvornošću. U BiH nekada bijahu frekventne riječi: multikulturalnost, multietničnost, multinacionalnost, pluralizam, različitosti, konstitutivnost, jednakopravnost, federalizam, višejezičnost i sl. Sada se sve svodi na apsolutiziranje građanskog, na politiku „jedan čovjek, jedan glas“. Začuđuje opsjednutost i zaokupljenost drugom narodu birati predstavnike, odnosno kako drugoga što više podčiniti, obespraviti. Pluralnost, različitost danas je u demokratskom društvu stanovita krilatica… Oformljene identitete, naše povijesne i stvarne razlike, ne treba poništavati, jer kako spajati u jedno različite svjetonazore, jezike, povijesti, tradicije, kulture. Hoće li se ovdje stvarati neka nova građanska Prokrustova postelja – svi na Prokrustov krevet, pa rezanjem ili istezanjem pa nametnuti svima tkz. građansku BiH željeli to ili ne njeni narodi.

Razlike, međutim, nisu zapreka dobrosusjedstvu, suradnji, solidarnosti, napretku, jer komu i zašto smetaju različitost naroda, jezika, običaja, kultura?

Nužno je upozoriti na pravu semantičku zbrku. Naime, najčešće se spominje nacionalizam i nacionalni osjećaj kao glavni krivac za sve naše konflikte, nevolje i nesporazume. Međutim, ne kaže se: postoji imperijalni i obrambeni nacionalizam kao i patriotski nacionalni osjećaj. Izostavljaju se i prešućuju drugi pojmovi koji su zapravo pravi problem nestabilnosti, razdora kao što su: šovinizam, unitarizam, hegemonizam, dogmatizam, isključivost i drugi.

Ako se za trenutak baci pogled na pojam unitarizam dobit će se odgovor. To je ideologija i politika koja teži uspostavi političkog, kulturnog, jezičnog, teritorijalnog, duhovnog jedinstva nad različitim nacionalnim, etničkim, kulturnim, jezičnim zajednicama i centralistički način upravljanja svim sektorima, područjima. Šovinizam je politika koja interese svoga naroda nastoji ostvariti niječući jednakopravnost i slobodu drugih naroda.

Naravno, nitko neće priznati da je unitarist, šovinist, ali će s lakoćom optužiti drugačijeg, koji na zakonit način traži svoja prava, da je nacionalist, da je protiv BiH i sl. A davno je kazano: Tko se služi svojim pravom nikoga ne vrijeđa. Stoga se nameće i pitanje: otkud tolika neosjetljivost za opravdane potrebe drugog, različitog? U višenacionalnim zajednicama demokracija se provjerava stanjem kolektivnih ljudskih prava malobrojnijeg naroda.

Stvaranje nadnacije, asimilacija, brisanje identiteta, unitarizacija, centralizacija, politika „jedan čovjek, jedan glas“, to su sve promašaji, ahistorijski relikti i na sreću više nisu ostvarivi u BiH. To su zablude i obmane. Našem dobu treba mudrost, odgovornost, tolerancija, mir, međusobno razumijevanje i dakako pomoć objektivnih međunarodnih dužnosnika. Komu smetaju naše različitosti tomu nije stalo do BiH, do jednakopravnosti njenih konstitutivnih naroda i građana.

 

Umjesto zaključka

Prošle godine pomnjivo sam pratio inspirativna izlaganja, i izdvojio četrdesetak riječi – sintagmi koje bijahu najfrekventnije. Ovaj put neću zalaziti u širinu i dubinu teza, poticajnih misli nego ću tek podsjetiti na neka zajednička i neupitna motrišta.

Sve dosadašnje konferencije u Neumu, kao i ova, i uopće znanstveni, stručni skupovi koji su upriličili Sveučilišta u Mostaru, HAZU BiH, Rektorski zbor RH i Rektorska konferencija BiH, te znanstvenici iz svijeta, služili su promicanju znanstvene, stručne rasprave i argumentacije za što bolji ustavno-pravni politički ustroj BiH i njen ukupan razvoj. Konferencije potiču dijalog, razmjenu različitih mišljenja, teza, antiteza, ideja s različitih područja društveno-humanističkih i drugih znanosti. Ovakve konferencije, i drugi znanstveni skupovi, upriličene su optima fide – u najboljoj namjeri, vođene su i završene na dostojanstven i kulturno-civilizacijski način. Nije upućena ni jedna uvredljiva riječ jer ovdje se promiče humanitet i humanizam. Serioznim pristupom, promišljenim, sređenim, zrelim analitičko-sintetičkim prosudbama, odmjerenim i zanimljivim prezentacijama, predavanjima, širili su se horizonti spoznaje kroz različitu optiku i vizuru. Neprijeporno je, ovi i slični skupovi pridonose povjerenju u znanost i dokaz su da se treba oslanjati na znanost u rješavanju aktualnih pitanja, te međunacionalnih i svekoliko poremećenih odnosa u BiH. Svojim prosudbama budila se savjest ljudi, spoznavala stvarnost, sazrijevala svijest o nužnosti promjena, jer premda je BiH eksperiment, zapravo veoma skup neuspjeh.

Svaki se put na ovakvim konferencijama kaže: u BiH ni jedan konstitutivan narod ne može biti sporedan, drugorazredan, usputan, ne može se marginalizirati, biti preferiran. Drugoga se ne može podvrgavati i nametati mu svoju volju, svoj interes. Isto tako ne može biti hegemonije, dominacije, majorizacije. Nije ostvariv melting pot, asimilacija ni diskriminacija. Različitosti naroda, jezika, kultura, običaja, tradicije su povijesna datost i treba ih priznavati, bez zazora razvijati jer su različitosti zaista bogatstvo ove zemlje. Pa i sve naše konferencije su mozaične. Na jednom mjestu isprepletenost različitih nazora, pojava, spolova, naroda, zanimanja, profesija. Iz Neuma su uvijek odlazile poruke mira, vjere i nade u održivu, suverenu, neovisnu BiH, kao zajednicu ravnopravnih konstitutivnih naroda. Tražio se put za pravednije, novo, ljepše i humanije lice BiH, jer to zaslužuju njeni narodi i ljudi. Bilo je i bit će i osporavatelja ovakvih poruka i susreta, a takvi su zapravo usporavatelji napretka i euroatlantskog puta BiH. Sudionici konferencije zagovaraju eurointegracije BiH, zdušno, od sveg srca.

I na kraju:

Ovaj mediteranski ambijent, ovaj hotel, grad, kao i ukupno ozračje, čini se, pružaju i potiču naročitu motivaciju za kreativno-stvaralački rad, za pronicljivo dijalogiziranje i promišljanje pa zaslužuje posebno priznanje organizatora za gostoprimstvo i optimalne uvjete za rad. Ovaj put imali smo i posebno nadahnuće. Diveći se naime ljepoti Pelješkog mosta – simbolu Europe, osjetili smo ne samo dašak proljeća, nego i blizinu Europe. Tu je, nadohvat ruke. Primakla nam se i primiče, a mi kao da se stidimo – odmičemo se i udaljavamo. Stoga priđimo joj svi u BiH iskreno i odlučno, na plemenit i pošten način. Zatomimo balkansko ponašanje. Prihvatimo njene demokratske standarde i druge civilizirane uvjete. Budimo džentlmeni, jer ona je – Europa, unatoč svemu, otmjena dama.

Za obavijesti sa Sveučilišta u Mostaru, pretplatite se na Newsletter.


Sveučilišta u Mostaru pokretanjem novog diplomskoga sveučilišnog interdisciplinarnog studija naziva Europski studij donosi nove perspektive obraz...


U organizaciji Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Mostaru, na Ekonomskom fakultetu održan je Info dan posvećen inozemnim stipendijama i Erasmus mobilnos...


Izaslanstva visokoobrazovne ustanove Alma Mater Europaea na čelu s predsjednikom prof. dr. sc. Ludvikom Toplakom i Sveučilišta Sjever na čelu s rektorom prof. dr...