Koja je važnost Venecijanskog bijenala za Bosnu i Hercegovinu

Koja je važnost Venecijanskog bijenala za Bosnu i Hercegovinu

15.04.2024 14:24:17

546

546

15.04.2024 14:24:17

Bosna i Hercegovina sudjeluje na ovogodišnjem 60. Venecijanskom bijenalu, najvećoj i najstarijoj manifestaciji likovne umjetnosti na svijetu, predstavljajući projekt “Mjera mora” umjetnika Stjepana Skoke. U medijima je, a osobito u Večernjem listu, bilo vijesti o tome kako se taj projekt realizira, kako je naišao na mnoge, pa i političke probleme, kako je Vijeće ministara imenovalo spomenutog umjetnika, Sveučilište u Mostaru kao organizatora i autora ovog teksta kao povjerenika za paviljon BiH, bilo je napisa i o tome kako je izložba postavljena u Veneciji te da će se otvoriti 18. travnja, ali što je zapravo Venecijanski bijenale i zbog čega je važno da Bosna i Hercegovina sudjeluje na njemu?

Dobro nam je poznato da BiH godinama ne sudjeluje na popularnom glazbenom natjecanju Eurosong jer ne može platiti participaciju. Na njemu sudjeluju, primjerice, Maroko, Izrael i Australija, koji nisu Europa, a ne sudjeluje Bosna i Hercegovina koja baštini europsku kulturu tijekom stoljeća svoje složene povijesti. Jasno je da smo si sami krivi za mnoge propuštene prilike za prezentaciju naše zemlje u međunarodnim okvirima – na znanstvenim, tehnološkim, turističkim i drugim područjima – ali je izvrsna vijest da sudjelujemo na najvažnijem svjetskom umjetničkom događaju koji okuplja 90 država te da je naš paviljon već privukao pozornost medija i umjetničke javnosti.

Projekt “Mjera mora” predstavlja skulpture kvadratnog oblika koje podsjećaju na iscrtane kvadrate nautičkih karata, a budući da su obojeni u plavo, asociraju nas i na površinu mora po kojoj se ljeska sunčeva svjetlost. Drugi dio umjetničke instalacije tako su zvane “dagnje”, odnosno skulpture koje evociraju podmorje. Stjepan Skoko je u obliku običnog sača prepoznao drugi oblik (to je proces kako umjetnička djela nastaju – nekada planirano, a nekada s dozom slučajnosti), vidio je u njemu školjku i od velikog broja sačeva, koji su iskovani u Kreševu, gradu sa stotinama godina kovačke tradicije, oblikovao je skulpture dagnji, priljepaka i ostalih školjaka našeg Jadranskog mora. Prema tome, važno je istaknuti da se ovaj umjetnički projekt bavi mediteranskim identitetom Bosne i Hercegovine. Za razliku od kontinentalnih krajolika, idile brojnih rijeka i jezera, snijegom pokrivenih vrhova bosanskih planina, osmanlijske arhitekture i orijentalne kuhinje, što je sve dobro poznato, opće prihvaćeno i turistički popularno, naš mediteranski identitet nije dovoljno osviješten ni predstavljen. Da, BiH ima vrlo malen koridor izlaska na more, ali koliki jest da jest, ima ga i ona je pomorska zemlja. Međutim, nije samo u tome srž mediteranskog identiteta, nego prvenstveno u geografsko-biološkoj i kulturnoj uvjetovanosti.

Francuski akademik Fernand Braudel je u svome poznatom djelu “Mediteran i mediteranski svijet u doba Filipa II.” napisao kako je Mediteran svoj kontinuitet uvijek imao više u zaleđu nego na samoj obali jer su obale napadali gusari. Mi koji živimo u ovom dijelu svijeta u kojemu su se rapidno mijenjali državni oblici i društveno-ekonomski sustavi dobro znamo što znači diskontinuitet.

Kontinuitet, pak, iščitavamo iz ove Braudelove definicije, a još više u zapisu Predraga Matvejevića koji u svojoj knjizi “Mediteranski brevijar” kaže da se “Mediteran prostire do tamo dokle raste maslina”. Matvejević, rođeni Mostarac, napisao je najprevođeniju knjigu od svih naših književnika, afirmirajući mediteranski identitet s jednakim ponosom kako to radi Stjepan Skoko. Skoko je iz Graba kod Ljubuškog, more je od njegove kuće udaljeno 15 kilometara zračne linije, pod prozorom mu rastu maslina, smokva, šipak i loza. More mu je imanentno i njegov cjelokupni umjetnički opus proizlazi iz ukorijenjenosti u rodni kraj.

Ne može se preskočiti spomen na prethodne projekte kojima se Bosna i Hercegovina predstavljala svijetu – svi su redom bili vezani uz propast jugoslavenske industrije i rat. Ta činjenica mnogo govori o našemu mentalitetu žrtava i konstantnom podčinjavanju samih sebe nekim višim mentorima, tutorima koji i u političkom smislu žele da se o navedenim problemima neprekidno govori, kao da u BiH nema ništa lijepo, samo problematična povijest i sadašnjost.

A koliko je ljepote – prirodne, kulturne, spomeničke, umjetničke... Onda nas sažalijevaju, daju nam nešto novca i prostora, kao što sada u umjetnosti dominiraju postkolonijalna teorija, prava manjina, migracije i svi mogući društveni problemi kojima Zapad pere svoju nečistu savjest, a koji uopće ni po čemu nisu likovna, nego politička pitanja. Tim više je ovaj uspjeh velik jer se projekt “Mjera mora” uspio nametnuti svojom estetikom i simbolikom, svojom ljepotom, pjesničkom jezgrovitošću, materijalnom konkretnošću i izazovnom privlačnošću.

On nije “aktualan” jer je aktualnost najveća toksičnost suvremene umjetnosti; on je bezvremenski jer se bavi gotovo zaboravljenim identitetom naroda koji žive u Bosni i Hercegovini i osvješćuje im ljepotu koja ih okružuje.  

Marin Ivanović      

 

 

Za obavijesti sa Sveučilišta u Mostaru, pretplatite se na Newsletter.


Visoka delegacija iz Narodne Republike Kine, predvođena Guo Chengyan, zamjenicom direktora Nishan Svjetskoga centra za konfucijanske studije, glavnom tajnicom Kineske k...


New Ways of Thinking About Internationalization Through Innovations in Technology naziv je 4. međunarodnog Erasmus+ Staff Week-a koji će se ove godine održati ...


Javna rasprava o nastavnome planu i programu diplomskoga sveučilišnog studija na daljinu Primjena umjetne inteligencije okupila je brojne zainteresirane...