Zlatko Dalić: „Nakon nezaboravna uspjeha u Rusiji imao sam sreću dobiti različita priznanja i nagrade, ali ova odluka zasigurno ima posebno mjesto u mome srcu iz više razloga“

Poštovani rektore prof. Zorane Tomiću, poštovani članovi Senata, profesori i studenti Sveučilišta u Mostaru, primite moje najtoplije pozdrave i osjećaje zahvalnosti. Radost mi je pozdraviti i sve goste i prijatelje, a napose predsjednika Hrvatskog narodnog sabora akademika Dragana Čovića. 

Koristim prigodu da još jednom zahvalim u svoje i u ime svoje obitelji na ovoj ukazanoj časti.  S velikim ponosom primio sam na znanje vijest kako je Senat Sveučilišta u Mostaru donio odluku da sportska dvorana u sveučilišnome kampusu Rodoč u Mostaru nosi moje ime.

Danas je Sveučilište u Mostaru međunarodno potvrđena vrijednost. Prepoznato u europskoj i znanstvenoj zajednici jedno je od najboljih javnih sveučilišta u okružju. Raduje me činjenica da ima izvrsne odnose sa svim hrvatskima, ali i bosanskohercegovačkim sveučilištima i univerzitetima. To je Sveučilište koje ima jasne viziju i misiju. Kao takvo, Sveučilište u Mostaru strateški je važno za naš narod, ali i društvo u cijelosti.

Rijetka je privilegija za života dobiti ovakvo priznanje. Osjećam zaista veliku poniznost i zahvalnost što se moj rad na takav način prepoznao. Nakon nezaboravna uspjeha u Rusiji imao sam sreću dobiti različita priznanja i nagrade, ali ova odluka zasigurno ima posebno mjesto u mome srcu iz više razloga. Prvo, ponosan sam što je riječ upravo o Sveučilištu u Mostaru jer znam koliko je vaš rad značajan za sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, a prvenstveno mladih. Drugo, sportska dvorana je, poput nogometnoga travnjaka, za mene simbol zdravog života, mjesto sporta, radosti, natjecanja i mladenačke energije. Kao osobi iz sporta, nema ljepšega mjesta koje bi moglo nositi moje ime.

Na kraju se posebno želim obratiti sadašnjim i budućim studentima Sveučilišta u Mostaru porukom o važnosti učenja i studiranja. Često se misli da suvremeni sport i učenje i studiranje ne mogu zajedno. Ja tvrdim da mogu. Mogu i moraju. Sport je jedna od najljepših stvari u životu za mladoga čovjeka. Ali sport i knjiga snaga su koja uvijek pobjeđuje. I nakon sporta svakom će sportašu ostati obrazovanje kao jamstvo ljepšega života i sklada s društvom. Kako su sportaši danas najvažniji simboli društva, oni moraju biti uzori. Uzori u spajanju sporta i učenja odnosno studiranja. Zato je moja poruka danas svim mladima: trenirajte i učite, bavite se sportom i studirajte. To je vaša snaga, ali i snaga društva.

Hvala vam!