Bosna i Hercegovina sudjeluje na ovogodišnjem, 60. Venecijanskom bijenalu, najvećoj i najstarijoj manifestaciji likovne umjetnosti na svijetu, predstavljajući projekt “Mjera mora” umjetnika Stjepana Skoke. U medijima je, a osobito u Večernjem listu, bilo vijesti o tome kako se taj projekt realizira, kako je naišao na mnoge, pa i političke probleme, kako je Vijeće ministara imenovalo spomenutog umjetnika, Sveučilište u Mostaru kao organizatora i Marina Ivanovića kao povjerenika za paviljon BiH.
Poznato nam je kako BiH na međunarodnim umjetničkim, glazbenim, sportskim i kulturnim manifestacijama sudjeluje tek ponekad kada se za to u određenom trenutku stvore pritisci entuzijasta kojima je jasno da BiH baštini europsku kulturu i kako je dio te duhovne sredine. Ali, kontinuitet se ne može stvoriti ako za to ne postoje jasni preduvjeti. Slično se događa i sa sudjelovanjem na Venecijanskom bijenalu.
Na najvažnijem svjetskom umjetničkom događaju, koji okuplja 90 država, paviljon BiH postavljao se nekoliko puta s velikim vremenskim razmacima, a svi prethodni projekti, kojima je Bosna i Hercegovina predstavljena umjetničkoj publici, redom su bili vezani uz propast jugoslavenske industrije i rat. To predstavljanje kroz prizmu mentaliteta žrtve, potlačenog i nesretnog u svijetu umjetnosti nailazilo je na prolazni interes jer su takve teme uvijek aktualne, ali su protagonisti ponešto drugačiji.
Pokazujući visoku razinu svijesti o tome, Sveučilište u Mostaru, nacionalni povjerenik Marin Ivanović i umjetnik Stjepan Skoko koncentriraju se na estetiku i simboliku projekta “Mjera mora”. Organizacijom ove grupne skulpture naglašena je ljepota Mediterana kao dio identitetske odrednice koja je u BiH gotovo zaboravljena. Također, ovim projektom naglašava se stoljetna ukorijenjenost čovjeka u ljepoti prirode ove zemlje koja ga okružuje. Do sada je Bosna i Hercegovina šest puta sudjelovala na Bijenalu, a svoj nacionalni paviljon postavila je 1993., 2003., 2009., 2013., 2015., 2017., 2019. i sada, 2024. godine. Godine 1993. Ars Aevi nastupa na Bijenalu prvi put predstavljajući BiH na toj manifestaciji. Državu je tada predstavio umjetnik Edin Numankadić, koji je također izlagao u Palači Zorzi, te nam je rekao: “Jako je dobro da se to prikaže u Palači Zorzi, nastavljajući tako tradiciju izlaganja u tom prostoru, gdje sam i ja izlagao 1993. godine, kad je kustos Bijenala bio čuveni Achille Bonito Oliva s projektom ‘Svjedoci postojanja’ te poslije ponovno 2003. godine. Na te projekte jako sam ponosan i, naravno, želim naglasiti kako nisam sam bio tu, to je bilo kolektivno, gdje je nas 3-4 umjetnika sudjelovalo”. Nakon toga 2003. godine BiH je predstavljalo nekoliko umjetnika: Maja Bajević, Jusuf Hadžifejzović, Edin Numankadić, Nebojša Šeric-Šoba, a nositelj projekta također je bila ustanova Ars Aevi. Tada je Oslobođenje prenijelo:
“Prvi put će Bosna i Hercegovina službeno sudjelovati na 50. Međunarodnom bijenalu u Veneciji, gdje pet bh. umjetnika predstavlja svoje radove. Edin Numankadić, Jusuf Hadžifejzović, Maja Bajević i Nebojša Šerić Šoba izlagat će u sklopu paviljona Bosne i Hercegovine, smještenog u zgradi UNESCO-a, koji je ustupio prizemlje i dvorište svoje zgrade, bez naknade, kao izložbeni prostor BiH, i to od lipnja do studenoga. Kao peti umjetnik pojavljuje se Damir Nikšić, neovisno o bh. paviljonu, na izložbi art direktora i glavnog kustosa Francesca Bonamija, nazvanoj ‘Snovi i sukobi: Diktatura promatrača’”.
Ponovno, 2009. godine Ars Aevi nastupa na 53. Venecijanskom bijenalu kroz izložbu “Ars Aevi - Muzej suvremene umjetnosti Sarajevo”. Kako 2011. godine BiH nije imala nacionalni paviljon, Radio Sarajevo je za taj postav naveo: “Ars Aevi je u posljednjem trenutku organizirao predstavljanje najpoznatijeg bh. umjetnika Brace Dimitrijevića koji je izložio svoju instalaciju ‘Future Pos History’, kao i jednog znamenitog ‘Slučajnog prolaznika’. Iako su brojni političari tada doputovali u Veneciju kako bi prisustvovali otvaranju izložbe, iza ovog predstavljanja službeno nije stajala država. I za 54. Bijenale 2011. godine stigao je poziv organizatora, no opet se netko s nekim nije uspio dogovoriti, pa će ovogodišnja smotra, koja počinje 4. lipnja i traje do 27. studenoga, biti bez paviljona BiH.
Nakon toga stvara se određeni izlagački kontinuitet pa 2013. godine BiH predstavlja Muzej suvremene umjetnosti s kustosima Saritom Vujković i Irfanom Hošicom, a umjetnik je bio Mladen Miljanović. U intervjuu za časopis Mondo Miljanović je istaknuo da: “...postav za Venecijanski bijenale u najbitnijim segmentima definira i problematizira specifičan odnos individualnog i kolektivnog u društvu te da je naziv izložbe i paviljona ‘Vrt uživanja’”.
“Prisutnost na Bijenalu, prije svega, za BiH, koja ima mnogo neriješenih problema u kulturi, znači veliki pomak. Nadam da će ovo biti početak uvođenja određene vrste reda i strategije kulturne politike. S druge strane, prisutnost na Bijenalu za mene kao umjetnika veliki je izazov, ali i ogromna odgovornost koju ona nosi”, istaknuo je Miljanović u intervjuu za Srnu. Godine 2015., iz Bosne i Hercegovine, na središnju izložbu pozvana je umjetnica Maja Bajević koja je predstavila rad Arts, Crafts and Facts. Na središnjoj izložbi pod nazivom ‘The Artists All the World’s Futures’ izlaže kao jedna od 136 umjetnika. Radio Sarajevo tada je izvijestio:
“Središnja izložba, čiji je kustos Nigerijac Okwui Enwezor, ujedno i prvi kustos iz Afrike, smještena je u središnjem paviljonu u Giardinima i Arsenalima, ali i diljem grada. Prikazuje radove 136 umjetnika, od čega je njih 88 prvi put pozvano na Venecijanski bijenale, a dolaze iz 53 zemlje, neki iz geografskih područja koja su, paradoksalno, označena kao periferna”.
Organizator projekta i povjerenik paviljona Bosne i Hercegovine za 57. Venecijanski bijenale 2017. godine bio je Muzej suvremene umjetnosti Republike Srpske i direktorica Sarita Vujković. Bosnu i Hercegovinu predstavio je umjetnik Radenko Milak s projektom “Univerzitet katastrofe”, realiziran u suradnji s Romanom Uranjekom, i gostujućim umjetnicima Laminom Fofanom, Sidsel Meineche Hansen, Juanom Pedrom Fabrom Guemberenom, Loulou Cherinet, Geraldinom Juárez te Nilsom Bechom. Za kustosa paviljona odabran je ugledni švicarski kustos Hans Urlich Obrist. Paviljon Bosne i Hercegovine bio je smješten u Palači Malipiero, prostoru u kojem se paviljon Bosne i Hercegovine nalazio i za vrijeme trajanja 55. Venecijanskog bijenala 2013. godine.
Na 58. Venecijanskom bijenalu 2019. godine paviljon Bosne i Hercegovine predstavila je umjetnica Danica Dakić na prijedlog povjereničko-kustoskog tima u sastavu Anja Bogojević, Amila Puzić i Claudia Zini, u organizaciji Javne ustanove Muzej suvremene umjetnosti Ars Aevi. Godine 2019. portal Klix prenosi: “Umjetnički projekt Danice Dakić ‘Zenica – trilogija’ bavi se bosanskohercegovačkom realnošću istražujući povijesno, kulturno i industrijsko nasljeđe Zenice iz razdoblja jugoslavenskog modernizma u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Polazeći od lokalnog konteksta, uz korištenje za njezinu umjetničku praksu karakteristične mikronaracije, Danica Dakić propituje povijesno nasljeđe modernizma, od Bauhausa do utopijskih paradigmi međunarodne moderne i socijalističkog modernizma. Uspostavljanjem poetičkog odnosa prema stvarnosti, projekt aktivira utopijski potencijal modernizma koji asocira na ideju ‘totalnog teatra’ i povijesnog nasljeđa Bauhausa: odnos pozornica/publika, čovjek/grad i čovjek/stroj.”
Nažalost 2022. godine paviljon BiH nije postavljen uslijed financijskih problema ponovno stvarajući prazninu u kronologiji nastupa iako su na Vijeću ministara odabrani povjerenica Sarita Vujković i umjetnik Igor Bošnjak uime Muzeja suvremene umjetnosti RS-a.
Napokon 2023. godine na Vijeću ministara potvrđena je odluka kojom je odabrano da 2024. godine prvi put jedno sveučilište u BiH bude nositelj projekta Venecijanskog bijenala. To je Sveučilište u Mostaru čiji je profesor nacionalni povjerenik – Marin Ivanović, a njegov bivši dekan – umjetnik Stjepan Skoko. Također, prvi put Mostar se nameće kao kulturno-relevantno središte za izbor bosanskohercegovačkog umjetnika i prvi put predstavnik je Hrvat, kao jedan od tri konstitutivna naroda BiH, koji predstavlja svoju zemlju na najvećoj smotri umjetnosti na svijetu. Također, umjetnik Stjepan Skoko trajno živi u Bosni i Hercegovini, dijeli sudbinu naše svakodnevice, a nije umjetnik koji živi u inozemstvu i koristi se recentnom poviješću kao marketinškim trikom za svoju vidljivost. Važna poruka jedinstva pokazuje se odabirom partnera ovog projekta, a to su Muzej suvremene umjetnosti RS-a i Umjetnička galerija BiH kojima je doista predstavljena cijela Bosna i Hercegovina na međunarodnoj umjetničkoj sceni.